- „Zidovi, kaputi, sjene“ (1975.), 8 mm, boja, bez zvuka, 6,47 min
- „Za Duerera“ (1976.), 8 mm, c/b, bez zvuka, 3,37 min
- „Vrijeme 1“ (1977.), c/b, bez zvuka, 6,58 min Produkcija MM Centar SC-a
- „Vrijeme 2“ (1980.), c/b, bez zvuka, 2,40 min
- „Krumpira, krumpira“ , video, boja, zvuk, 4,11 min
- „Great Show, Great Show“ (2006.), video, boja, zvuk, 1 min
Mladen Stilinović (1947. – 2016.) jedan je od najistaknutijih predstavnika hrvatske konceptualne umjetnosti. Aktivan je na domaćoj i međunarodnoj sceni od početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća u području eksperimentalnog filma i videa, fotografije, akcija, instalacija i sl. Član je Grupe šestorice autora od 1975. do 1984. g., voditelj kultne Galerije Proširenih medija od 1982. do 1991. godine, organizator i kustos nekoliko tematskih izložbi. Ovdje skrećemo pozornost na njegovu izvrsnu, retrospektivnu izložbu održanu 2013. g. u MSU-u pod nazivom „Nula iz vladanja”. Sustavno se bavio fenomenom jezika, sredstvima političke manipulacije i zloporabe moći. Djelujući s margine društva i umjetnosti, njegov se rad može protumačiti kao duhovit refleks, ironičan korektiv suvremenoga političkog frazeološko-parolaškog apsurda. Ukratko, Stilinović je autor svjetskog renomea.
„Umjetnost je ništa – ništa je važno; to je oblik slobode izvan glavnog društvenog sustava. Upravo u tom sustavu koji ne dozvoljava praznine, ovo ’ništa’ vrlo je važno. Sve ima neki razlog, ali umjetnost nema. Osim u meni kao umjetniku…“ (M. S.)
Stilinovićevi filmovi o prolaženju vremena upućuju nas na tvrdnju Gilesa Deleuzea kako su središnja točka eksperimentalnog filma njegove sklonosti. Doista, eksperimentalni film nije samo poseban žanr ili vrsta, u njemu se govori o određenom stavu; usmjeren je na izbjegavanje najstandardnije funkcije filma – one pripovjedačke – usredotočujući se umjesto toga na njegovu osnovnu mogućnost da učini stvari vidljivima, stvarajući blokove opažanja. Konkretni rezultati mogu, jasno, biti poetični ili politički, izražajni ili samo pripovjedni. Stilinovićevi filmovi dodiruju se pak vječnih i sveprisutnih tema rada i vremena, “imanja” i “uporabe” vremena, praznog vremena i, ukratko, mitova naše civilizacije. (….) (Ana Janevski)