Premijera dokumentarnog filma “BOUREK – slika kao film u jednom kadru” održat će se u srijedu, 23. svibnja u MM centru. Ulaz je besplatan, a početak je u 20 sati. Uz biografski film, bit će prikazan i animirani film “Wiener Blut” Zlatka Boureka i Pavla Štaltera.
“BOUREK – slika kao film u jednom kadru” biografski je film o nedavno preminulom Zlatku Boureku, slikaru, skulptoru, lutkaru, redatelju igranih i crtanih filmova, ilustratoru, redatelju kazališnih predstava, dakle, jedinstvenom umjetniku raznorodnih likovnih vještina i umijeća, jednom od velikana generacije ponikle na Akademiji primijenjene umjetnosti, kao i sudrug i partner mu u filmu Pavao Štalter, te Zvonimir Lončarić, Vojo Radoičić, Jagoda Buić, Vasko Lipovac, Mladen Pejačević i drugi. Osim iscrpnog praćenja Bourekovih vrhunskih dosega u svim oblicima izvođačkih i likovnih umjetnosti, film detaljno prati i finalizaciju filma klasične bourekovske naracije Wiener Blut, možda i posljednjeg hrvatskog animiranog filma u tehnici tzv. “cel” animacije na 35 mm vrpci.
scenarij i režija: Zoran Pezo
direktor fotografije: Jasenko Rasol
snimatelji: Ivan Zadro ; Igor Pokrajac
montaža: Marija Prusina
izvršni producent: Hrvoje Matasović
produkcija: Plavi film
I da citiramo Tonka Maroevića, koji izvanredno pogađa nit Bourekova stvaralaštva, povodom njegove posljednje slikarske retrospektive:
…Jedna bi linija motivske opsjednutosti vodila logično u zavičajnu mu Slavoniju, u mikrokozmos seoskih svečanosti i zabava, među svirače i plesače na sajmovima i proštenjima, među pijance i žderače na kolinjima, pečenjima i svadbama. Sâm slikar kao da se plebejski solidarno hvata u kolo, vođen ritmom zanosnog bećarca ili potaknut zovom neodoljiva nagona, izazovom erotizma. Duboka uronjenost u panonsku zbilju, u ravničarski krajolik oko Drave i Save, učinila je Boureka kongenijalnim likovnim tumačem krležijanskog univerzuma, odnosno njegove moćne evokacije bošovsko-brueghelovskih »masovki« i puntarskoga duha izazvanoga potrebom otpora nasilju. Druga je linija tematskih opcija nešto sordiniranija i svakako manje ekstatična, a odnosi se na ambijente građanstva u istom tom slavonskom, panonskom okružju, a pogotovo na figure i sudbine iz židovskih sredina. Pomak u predstavljanju društvenih slojeva donekle mijenja scenografiju i kostimografiju, no znatno više atmosferu i emocionalni predznak, jer imanentni hedonizam biva sve više osjenčan dahom neizvjesnosti i strepnje, da ne govorimo čak o mučnini i tjeskobi. Kako bilo, Bourek je autentičan i bilježnik jednog prohujalog „jučerašnjeg svijeta“, prirodni izdanak srednjoeuropske civilizacije na njenim rubovima i na izmaku. ( iz predgovora kataloga izložbe „Sokol“ 2016.., Tonko Maroević.)
Premda premijera filma nije planirana kao In memoriam program, slijedom nenadanim okolnosti ona je to postala.