Raúl Ruiz (1941. – 2011.) čileanski autor koji je većinu života proveo u Francuskoj, stvarao je filozofski zaigrane filmove koji su se često bavili prirodom istine i percepcije koristeći koncepte paralelne stvarnosti paralelnih identiteta. Za njega je kinematografija bila instrument spekulacije i refleksije, više ga je zanimao proces stvaranja, prezirao je i odbacivao linearni narativ, a obožavao barokni vizualni stil te se njegova estetika nije poklapala ni s europskim niti s južnoameričkim kanonima kinematografije. Autor je više od stotinu filmova, među kojima su najpoznatiji oni u kojima je surađivao sa zvijezdama poput Johna Malkovicha ili Catherine Deneuve. Ipak, umjetnički su zanimljiviji njegovi radovi poput Tri tužna tigra (Tres tristes tigres), Život je san (Mémoire des apparences) ili pak poetični Grad gusara (La ville des pirates) koji se smatra najboljim i najoglednijim primjerom njegova surealističkoga stila u kojem prevladavaju motivi mitologije, snova, djetinjstva, a koji gledamo na Kratkim slikama 12. 4. u 19:30 u MM centru. Ulaz je besplatan.
Info: Raúl Ruiz, La ville des pirates, 1983., Francuska/Portugal, francuski jezik s engleskim podnaslovima, 35 mm, 111′
Ruizov Grad gusara (ra)stvara se u znaku surealizma, s uporištem u ekstazi, skandalu, zovu divljine, mistifikaciji, proročkim snovima, humoru i tajanstvenome. Imajući na umu iznenađujuće zaokrete i dezorijentacije, evocirajući tako Buñuela i Dalíja, i sigurnost u poetski diskurs, prizivajući tako Eluarda i Péreta.
Pokrenut zastrašujućom kreativnom energijom i stapajućim narodnim legendama, surealističkom poezijom, dječjim avanturističkim pričama i holivudskim horor filmovima, Grad gusara prati izrazito nelinearan narativ o mjesečarki djevici (Anne Alvaro), desetogodišnjem dječaku (Melvil Poupaud) koji tvrdi da je silovao i pobio svoju obitelj te samotnoga stanovnika otočkoga dvorca (Hughes Quester) koji dijeli svoje tijelo s imaginarnom sestrom. Smiješan, zastrašujuć i enigmatičan, Grad gusara je poput križanca Petra Pana i Petka 13. ispričanoga u raskošnom baroknom vizualnom stilu koji istovremeno upućuje na Georgesa Mélièsa i Sergija Leonea.