U želji za proširenjem stvarnosti filmaši posežu za psihoaktivnim tvarima, prepuštaju se magijskim obredima, tragaju za sekularnom duhovnošću. Kako usložnjavati zbilju, kako rastezati granice percepcije mentalnim i filmskim sredstvima? 18. siječnja od 19:30 gledamo tri filma, tri rekonstrukcije s biografskim i autobiografskim efektima.
Ben Russell, Trypps #7 (Badlands), 10′, 2010, SAD
“Koristeći izmišljenu staroenglesku riječ kao provodan motiv, ova kontinuirana serija (većinom) 16 mm filmova konceptualno je organizirana oko mogućih značenja koja ta riječ zaziva: fizička putovanja, psihodelična putovanja i fenomenološko iskustvo svijeta. Započeta 2005. kao pomalo uzaludan pokušaj da podupre kino kao ogledalo živoj i u potpunosti utjelovljenoj recepciji lude noise scene u Providenceu na Rhode Islandu, TRYPPS je jako brzo proširio svoj formalni i kritički jezik kako bi uključio različite strane action paintinga, avangardnog filma, portretiranja, stand-up komedije, globalnoga kapitalizma i trance-dancea a lá Jean Rouch. Iako forma ovih filmova radikalno varira, kao cjelina mogu artikulirati, ono što njihov kreator zove, psihodeličnu etnografiju – praksu čiji je fokus znanje o sebi/sebstvu, pokret prema shvaćanju u kojemu je putovanje / trip i sredstvo i svršetak.” Ben Russell
Ben Russell medijski je umjetnik i kurator čiji filmovi, instalacije i performansi njeguju duboku vezu s posvijesti i semiotikom pokretne slike. Izlagao je i prikazivao u Muzeju suvremene umjetnosti u Chicagu, na Rotterdamskom filmskom festivalu, Wexner centru za umjetnost, u galeriji Threewalls i MOMA-i. Primio je Guggenheimovu stipendiju 2008., kao i FIPRESCI nagradu te je započeo Magic Lantern projekcije u Providenceu na Rhode Islandu. Bio je i suvoditelj BEN RUSSELL artist-run-spacea u Chicagu te izvodi u double-drum-triju BEAST. Trenutačno živi u Parizu.
Fabien Rennet & Julien Louvet, Matkormano, 32′, 2015, FR
Priča o magu Matkormanu (Maurice Gérard) koji je zajedno sa svojim sljedbenicima uspio transmutirati materiju kako bi kip majke-božice progovorio i predviđao budućnost. 1968. u Marsalu, Lorraine, Matkormano biva optuženim da je odgovoran za nestanak svoga sina.
Fabien Rennet i Julien Louvet francuski su režiseri.
Melanie Bonajo, Night Soil – Fake Paradise, 32′, 2015, SAD/NL
Night Soil bavi se ljekovitim učinkom halucinogene biljke Ayhuasca na um modernoga zabrinutoga čovjeka. Može li Ayhuasca za zapadnjačku civilizaciju biti ono što je LSD bio u 60-ima? Kako šamanizam, medicinske droge, seksualnost i povratak ženstvenoga poravnati sa narcizmom cyber prostora? Mogu li empatija, spiritualnost, feminizam i ekološka svijest omogućiti zdraviju budućnost svim živućim organizmima ove planete?
Melanie Bonajo nizozemska je umjetnica koja radi u medijima filma, performansa, instalacije, muzike, organiziranja eventova i fotografije. Njeni radovi istražuju eroziju intime i izolaciju i sve sterilnijem tehnološkome svijetu. Njeni eksperimentalno dokumentarci često istražuju zajednice koje žive i rade na marginama društva ili kroz ilegalna sredstava kulturalne ekskluzije. Izlagala je i prikazivala u Tate Modernu, MOMA-i, De Appel umjetničkom centru i Stedelijk muzeju u Amsterdamu te u Centru za suvremenu umjetnost u Varšavi, Kunsthalleu u Baselu, na Međunarodnom dokumentarnom filmskim festivalu IDFA, na Berlinaleu te na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu i Treefort filmskom festivalu.
