Ono čega nema kao i ono nevidljivo može upravljati našim životom presudnije od onoga što nas fizički okružuje. 25. siječnja od 19:30 gledamo tri filma okupljena ovim program, koji svoju dramaturgiju grade na čovjeku svojstvenoj potrebi da vidi ono čega nema i da mu pokloni apsolutnu moć nad svojim životom koliko se god iracionalnim to činilo. Onostrano je bilo i ostalo ključna dimenzija našega putovanja fizičkim svijetom, a u neobičnim susretima ovih dimenzija skriva se potencijal za propitivanje naših uvjerenja i vrijednosti, kao i prilika da ih iskupimo blagonaklonim humorom. Dokumentarac Majka Božja Letnička Eduarda Galića donosi portret hodočasnika koji svoju vjeru polažu u Gospinu dobrotu, a udobrovoljiti je pokušavaju poganskim ritualima. Tri hodočasnika Josipa Viskovića pak potragu za iskupljenjem stavljaju u pomaknut i apsurdan okvir svijeta u kojem je sve moguće, osim pronaći smisao. Mladi, pak, autor Juraj Primorac, u filmu Marija umjetnički nadahnuto istražuje sve izraženiji sukob duhovnoga i materijalnoga u našoj svakodnevici fokusirajući se na duhovitu, ali i duhovnu priču o čovjeku koji ima dar vidjeti ono što drugi ne vide. O transcendentnom i kako ga filmski uobličiti uživo razgovaramo s klasikom hrvatskog dokumentarnog filma Eduardom Galićem. Razgovor moderira filmska kritičarka i selektorica programa Višnja Vukašinović.
Majka Božja Letnička, r. Eduard Galić
Zapis o selu Letnica u Gornjoj Moravi, Kosovo, od čije čudotvorne Gospe mnogobrojni hodočasnici, Romi, Janjevci, Albanci i Srbi traže potomstvo.
Tri hodočasnika na putu za svetište susreću trgovca s mašinom za nestajanje.
Info: Hrvatska, 2016., 11′, boja, igrani, kratkometražni
Marija, r. Juraj Primorac
Marinko radi u pauk-službi, gdje s kolegom Antom prevozi nepropisno parkirane aute na zagrebački deponij. Nakon posla Marinko je umoran i osamljen. Pojede nešto, gleda TV, ode na spavanje. I tako iz dana u dan, sve dok u njegov život potiho ne uđe jedna Marija.
Info: Hrvatska, 2017., 28’30”, boja, igrani, kratkometražni
Eduard Galić (Trogir, 1936.) je hrvatski je filmski i televizijski redatelj i scenarist. Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu arheologiju i povijest. Smatra ga se za najproduktivnijeg hrvatskog redatelja. Stvarateljska mu je karijera duga preko 45 godina. Već od 1963. aktivno režira. Režirao je brojne televizijske drame, televizijske serije, dokumentarne filmove, tri igrana filma i 100 raznih televizijskih formâ. Prvi su mu radovi bili dokumentarni filmovi o spomeničkoj baštini. Prva važnija televizijska ostvarenja bile su mu televizijske drame Propali dvori koja je snimljena po romanu Janka Leskovara, Pisac Bartelby po djelu Hermannu Melvillea i Sjenke po romanu Franje Horvat Kiša. Poslije je režirao televizijske drame po djelima Vjenceslava Novaka, Kreše Novosela, Ive Štivičića, Antuna Šoljana, Vjekoslava Majera, Ive Kozarčanina. Neki njegovi dokumentarci su antologijski, poput Klesara. 1967. je godine režirao svoj prvi igrani film Crne ptice. Njegovo stvaralaštvo posljednjih godina vezano je najvećim dijelom uz stradanje Vukovara.
Višnja Vukašinović diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje eseje i kritike o književnosti, likovnoj umjetnosti i filmu. Voditeljica je radionice filmske kritike te radionice pisanja za film Kinokluba Zagreb. Dobitnica je diplome Vladimir Vuković za najboljeg mladog filmskog kritičara 2013. Autorica je filmskog bloga http://felix-trot.tumblr.com/. Sudionica Berlinale Talent Campusa 2013. u sklopu programa Talent Press za filmske kritičare i programa Nisimazine na 70. Mostri. Članica je FIPRESCI-ja i voditeljica radionice filmske kritike na Danima hrvatskog filma i festivalu Vox Feminae. Autorica je edukativnog projekta Prozori koji nizom eseja, intervjua, projekcija i analiza uživo propituje povijest domaće dokumentaristike na portalu dokumentarni.net. Dugogodišnja je suradnica programa Sedmi kontinent za filmsku edukaciju djece i mladih. Dobitnica je nagrade Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara 2016.