21. 10., 20:30
Ispred vrata stoji biljeter, uzima ulaznicu, otrgne dio i propusti u dvoranu. Dvorana je okupana mliječnim blagim svjetlom reflektora – dovoljno tek za pronaći mjesto i smjestiti se ispred velikog platna. Nedugo potom, svjetla se gase, publika tone u mrak, jedino svjetlo dopire iz projekcijske sobe oživljavajući bijelo platno čitavim, novim, filmskim svemirom.
Što je dakle kino dvorana? Ili možda bolje – što je sve kino dvorana? Istoimeni članak u časopisu Filmska revija iz 1936. godine napominje: „U većim centrima uglavnom postoje prostorije za razne vidove kulturnog života: kazališta, koncertne dvorane, predavaonice, čitaonice, kavane, mjesta za piće i tome sl. U takvim mjestima je i funkcija kinematografa jasna i ima jedno značenje. Kino treba da bude kino i – ništa više.“ Međutim, kino dvorana nije jedinstven, jednostavan prostor čiji je cilj na nekoliko sati udomiti publiku i omogućiti joj uživanje u filmu. Kino dvorana je arhitektonska zagonetka. Slojevitost funkcija i neočekivana estetika arhitekture kino dvorana utkana je u njenu pročišćenu ovojnicu najčešće sakrivenu u dvorištu ili ukorporiranu u uličnom nizu.
Kroz izložbu, tribine i, naravno, filmove ovogodišnji Velesajam kulture (19. – 21.10.) bavi se pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora kino dvorana te njihovih arhitektonskih zadatosti.
19. listopada od 21:00 gledamo hrvatsku premijeru filma Filmski putnici, a 21. listopada od 20:30 na rasporedu su tri filma koji se, svaki iz svoje perspektive, bave prostorom kino dvorana.
Kino, r. Katerina Duda, HR, 2014., 5′
Reminiscencije na popularno kvartovsko kino Triglav, smješteno u Okićkoj ulici na Trešnjevci, u čijem se prostoru danas nalazi isto tako popularna drogerija.
Kino Crvena zvijezda, r. Silvestar Kolbas, HR, 2014., 10′
Među ruševinama vinkovačkog kina, autor je otkrio ostatke filmskih traka s komadima filmova u produkciji bivše države. Raspadanje je dalo traci novu kvalitetu i stvorilo novu estetiku. Traka je ponovo pronašla svoj put do svoje publike.
Cinema, Mon Amour, r. Alexandru Belc, RO, CZ, 2015., 70′
Cinema, Mon Amour, donosi priču o Victoru Puriceu – upravitelju, bivšem projekcionistu i dugogodišnjem ljubitelju filma te o njegove dvije zaposlenice u svakodnevnoj borbi za očuvanjem panoramskog kina Dacia u Piatra Neamţu – jednom od posljednjih kina u današnjoj Rumunjskoj. Film prikazujemo u suradnji s Dokukinom, jednim specijaliziranim kinom za dokumentarni film.
Ulaz besplatan.