//6. 4. 2017., 19:30//

Film Korespondencije (Correspondencias, 2016.) portugalske redateljice Rite Azevedo Gomes fokusira se na razmjenu pisama između dvaju najvažnijih portugalskih pjesnika 20. stoljeća Sophije de Mello Breyner Andresen i Jorgea de Sene. Njihovo dopisivanje postaje prostor izražavanja želje za slobodnom državom bez vladara u kojoj kraljuje poezija, daleko od pohlepe i maloumlja ljudi. Film Korespondencije je filmski esej o mogućnosti poezije i pisanja, djelomična vremenska kapsula povijesnoga trenutka u Portugalu u kojem su poezija i egzil bili jedini prozori u svijet, a djelomično bilješke autoričina života i iskustava.

Riječima Rite Azevedo Gomes, film je proizišao iz autoričina susreta s pismima Jorgea de Sene, prvi put objavljenima 2005. Pisma bude bolna sjećanja obavijena misterijom u piscu, sjećanja na djevojčicu zbunjenu fenomenom fašizma koji je, činilo se, potkopavao sve razgovore odraslih. Za nju taj je režim predstavljao nešto čudnovato i tajnovito, prijeteću i prolaznu sjenu koja je utjelovila njeno djetinjstvo. U isto vrijeme, razmjena pisama između Jorgea de Sene i Sophije de Mello Breyner Andresen je vrlo aktivna. Ona su poput glasa iz prošlosti koji ukazuje na stvarnost koja je zastrašujuće blizu, ona su osjećaj strepnje i destrukcije koji su neizostavan dio naše svakodnevice.

“Portugal (sinonim za „majčinsku zemlju“) nije više moj raj”, kaže pjesnik. Rečenica koja zvuči tako poznato našim ušima da djeluje gotovo nestvarno, tako okrutno uobičajeno. Most između prošlosti i sadašnjosti, između onoga što možemo nazvati domom i realnosti u kojoj živimo, predstavljen je preko autoričinih prijatelja, snimljenih dok slikaju, pažljivo zure u ekrane svojih kompjutera ili sviraju glazbu. Riječi dvaju pjesnika doimaju se kao iznenađujuće fluidan soundtrack njihove svakodnevice, kao da vrijeme nikada nije ni prošlo.

Kako dati glas poeziji? Kako uspostaviti dijalog između riječi i slika? Umjesto tkanja mreže isprepletenih referenci koje bi iscrpile slike do razine njihove destrukcije, Rita Azevedo Gomes predaje se vrlo odvažnom vizualnom eksperimentu. Slike, koje su neka vrsta kolaža sačinjenog od arhivskih dokumenata, žive slike i komadići svakodnevice, čine riječi opipljivima bez da ih dupliciraju. Film Korespondencije igra se raznovrsnim teksturama, senzacijama, na višesenzornom području uma redateljice koja vjeruje svojim instinktima. Kao što Rita Azevedo Gomes i sama kaže, impuls koji je pokreće potreba je za slobodom i iznad svega užitkom, dvije senzacije koje nailaze jedna na drugu u filmu, i daju razloga misliti da nitko od nas neće odustati  od nadanja, unatoč svemu. Skok u prošlost pomaže nam bolje razumjeti sadašnjost, sadašnjost koja je uistinu zastrašujuća, onu sadašnjost s kojom se moramo pomiriti što prije možemo.

Info: r. R. Azevedo Gomes, PT, 2016., 145′

FESTIVALI I NAGRADE: Coimbra Caminhos do Cinema Português 2016. – Nagrada za najbolju režiju, Doclisboa International Film Festival 2016. – José Saramago nagrada za najbolji dokumentarac, Locarno International Film Festival 2016. – nominacija za Najbolji film

 

O AUTORICI:

Rita Azevedo Gomes (1952.) redateljica je, scenaristica i producentica, svestrana i nezavisna umjetnica s čvrstim interesom za nove načine filmskoga izražavanja.  Filmsku karijeru započinje početkom 90-ih. Međunarodnu pozornost stekla je filmom Osveta jedne žene.