//1. 2. 2017., 19h//
Deseto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, pod naslovom NASILJE + UTOPIJA, projicira povijesne sjenke nekih vremenu neprimjerenih razmatranja na tminu sadašnjosti. Naslov programa preuzima atomsku optiku jednog od filmskih rituala s kraja 1960-ih i početka 1970-ih godina u Japanu, tragičku slutnju gewaltopije (gewalt + utopia). Nakon prosinačkog prologa sa slikama i zvukovima spaljenih krajolika Jamesa Benninga, program festivala supostavlja filmske utopistike Abela Ferrare, Béle Tarra, Masaa Adachija, Marca i Érica Hurtada, Motohara Jonouchija, Katsa Kanaija. Uz razgovore Jonathana Rosenbauma s Abelom Ferrarom i Bélom Tarrom, kustos japanskog programa Go Hirasawa priprema Skype razgovor i video poruke Masaa Adachija. Program otvara tekstura žudnje u mitopoetskom vizionarskom filmu Marca Hurtada i politika umjetnika-gladnika Masaa Adachija. Festival se održava u Rijeci i Zagrebu.
Program su pripremili članovi stalnog kustoskog kolektiva Filmskih mutacija Nicole Brenez, Go Hirasawa, Jonathan Rosenbaum i Tanja Vrvilo u suradnji s autorima. Program o raslojavanju vremena u kojem živimo, nadahnut je Agambenovim izlaganjem o suvremenicima ne samo našeg doba i onoga sada, nego i njegovih topičnih utopija u dokumentima prošlosti. Kako govoriti o politikama tijela i krajolika koje dolaze iz različitih vremena i s različitih mjesta, o evoluiranju filma u krajolike koji su povezani s figurom moći, o kojima govori posljednji filmski revolucionar-nadrealist Masao Adachi? Zaokuplja nas povijesna i estetička prisutnost tragedije i nasilje tragičke ironije u vremenu od poslije, revolucije u individualnoj svakodnevici, situacije prodora i ubrzanja na prolaznim mjestima bez budućnosti.
U sklopu programa Filmskih mutacija u MM centru, 1. veljače u 19 sati gledamo:
Stanica Shinjuku | 新宿ステイション | Shinjuku Station, Motoharu Jonouchi
The Infinite Mercy Film, Marc Hurtado
Saturn Drive Duplex, Marc Hurtado
Saturn Drive, Marc Hurtado
Infinite Dreamers, Marc Hurtado
Shinjuku Station filmski je performans neo -dadaiste Motohara Jonouchija o stanici i kvartu Shinjuku, najudaljenijem kraju svijeta, koji odlazi u underground u najneprimjerenijem trenutku. Tokijski kvart Shinjuku, bio je krajem 1960-ih karnevalsko vrelište umjetničko-aktivističke pobune koja je započela 1960-ih s prvim masovnim protestom protiv ponovnog potpisivanja Japansko-američkog ugovora o sigurnosti Anpo i s prvim nezavisnim filmovima o okrutnim pričama mladih.
Sljedeća su četiri filma djelo francusko-marokanskog pjesnika, performera i filmaša Marca Hurtada snimljeni u suradnji s Alanom Vegom i kultnim njujorškim industrial duom Suicide. Kozmički, halucinatorni film Marca Hurtada mobilnošću svjetlosti odgovara na fotogeniju fluida francuske povijesne avangarde u vidu halucinatornih poema. Saturn Drive snimljen 2016. sastoji se od zadnjih snimljenih kadrova Alana Vege prije njegove nedavne smrti; dok dugometražni Infinite Dreamers, autor opisuje kao ogledalo duše dvojce beskrajnih sanjara, Alana Vege i Martina Reva.
Stanica Shinjuku | 新宿ステイション | Shinjuku Station, Motoharu Jonouchi
Tokijski kvart Shinjuku bio je epicentar tokijske umjetničke scene i političke groznice gdje su se tijekom 1960-ih gotovo svakodnevno organizirali prosvjedi. Jonouchijeve kompilacijske snimke s tog područja nadilaze dokumentarističke metode pjesničkom subjektivnošću, nastojeći kamerom i montažom inscenirati kaotični krajolik. Projicirajući slike prošlosti na svoje tijelo i izvodeći svoju pjesmu nadahnutu neo-dadom, Motoharu Jonouchi je 1974. godine stvorio poetsku kakofoniju slika i zvukova, utemeljenu na vlastitom sudjelovanju u vrtlogu onodobnih političkih i umjetničkih izražavanja. Uključujući u film “živi” performans kojim je stvarao zvučnu improvizaciju i montirajući različite verzije filma za svako prikazivanje te time negirajući ideju filma kao dovršenog, potrošnog rada koji se u istom obliku ponavlja – Jonouchi je težio filmskoj revoluciji.
Info: r. M. Jonouchi, 1974., 14′, 16-mm, c/b, zvuk
The Infinite Mercy Film, Marc Hurtado 
Marc Hurtado, pjesnik, slikar i glazbenik, donosi sjajan portret Alana Vege (iz njujorške grupe Suicide), slikara, crtača i oblikovatelja svjetla.
“Svjetlo je ključno u mojim filmovima, pokušavam uhvatiti izvjestan intenzitet svjetla, ekstrahirati ga iz njegova sadržaja kako bih ga pustio da ispari u film osvjetljujući ga iznutra.” (Marc Hurtado)
Info: M. Hurtado, 2009., 16′, digital, boja, zvuk
Saturn Drive Duplex, Marc Hurtado 
Video je snimljen u New Yorku s Alanom Vegom.
“Pokušao sam uspostaviti vezu između stalnog lebdjenja pjesme i sunčeve svjetlosti koja probija New York.
Mi smo točka konvergencije svjetlosnih zraka i ta se obrnuta perspektiva odražava u plavetnilu raspršenog prostora.” (Marc Hurtado)
Info: r. M. Hurtado, 2011., 6′. digital, boja, zvuk
Saturn Drive, Marc Hurtado
Film je snimljen u lipnju 2016. u njujorškoj bolnici s 
Alanom Vegom i njegovom suprugom Liz Lamere.
“Neka život bude tamo gdje se tvoje srce nadima
Neka život bude gdje se vrata otvaraju
Neka život bude tamo gdje se vrata zatvaraju
Neka život bude tamo gdje se mjesec skriva
Neka život bude tamo gdje se tvoj glas diže
Neka život bude tamo gdje pjesma umire
Neka život bude tamo gdje je korito moga jezika”
(Marc Hurtado)
Info: r. M. Hurtado, 2016., 6′, digital, boja, zvuk
Infinite Dreamers, Marc Hurtado
Infinite Dreamers halucinatorna je pjesma posvećena 
dvojici najvećih umjetnika njujorške glazbene scene, Alanu Vegi i
Martinu Revu koji su, što samostalno, što u sklopu grupe Suicide, utjecali na desetke glazbenih stilova i umjetnika u svijetu. Frenetično putovanje dvojice umjetnika koji nas vode u svoj kaleidoskopski svijet gdje glazba prodire u slikarstvo, skulpturu, poeziju, misticizam, magiju… Glavna nadahnuća Alana Vege i Martina Reva su kaos, opasnost, siromaštvo, ludilo, zahvalnost, snaga New Yorka i sve to je pokretač Suicidea. Film se usredotočuje na misterij kreacije Alana Vege i Martina Reva i pokušava u tome otkriti arkane, uranjajući u samu srž rada dvojice umjetnika. Slike, riječi, glazba isprepliću se stvarajući pjesmu, neku vrst skulpture u kojoj se zrcale djela Alana Vege i Martina Reva. Infinite Dreamers je fizičko iskustvo, putovanje u tajanstveno apokaliptično i vizionarsko tijelo ove dvojice beskrajnih sanjara. “Putem svjetla razvijam poetsku os utjelovljenja koja pokušava osloboditi što je moguće snažniji intenzitet u fuziji slika, bljesku likova, sjaju riječi. Ukidam granicu između snimljenog i snimatelja, između bića, predmeta, zvuka, glazbe, iz svega toga nastaje samo jedna užarena masa u kojoj se film potroši od svog vlastitog sagorijevanja. Suicide je ogledalo, ogledalo duše te dvojice protagonista, ogledalo života.” (Marc Hurtado)
Info: M. Hurtado, 2016., 82′, digital, boja, zvuk
Program Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma organizira umjetnička organizacija Film-protufilm. Program u MM centru plod je suradnje sa Studentskim centrom – Kulturom promjene SC.