//15. 12. 2016., 19:30//
Razdoblje filmske avangarde u Hrvatskoj započelo je početkom 60ih godina prošlog stoljeća, pojavom novih filmskih autora i osnivanjem kino-klubova u kojima su se isti okupljali. Radeći u okvirima amaterske produkcije, tehnička ograničenja i nemogućnosti poticali su autore na pronalaženje novih inovativnih rješenja te činile klupske produkcije poligonima za eksperimentiranje. Tim ranim filmašima glavni su idejni poticaji dolazili upravo iz modernističkih predložaka drugih umjetnosti, što se očituje u nadovezivanju na, primjerice, roman toka svijesti, novu glazbu ili suprematizam.
Ovaj program pokušava povezati najranije avangardističke postupke u hrvatskom filmu s onima koji su se događali kasnije, na temeljima te tradicije. Od kino-klubova do eksperimentiranja u nastavnim institucijama, ovaj program pokušava odgovoriti na pitanja: Što je avangardizam danas? Kako ga možemo pronaći i prepoznati? Što nam govori o suvremenim umjetničkim praksama?
Selektor programa je Vedran Šuvar.
Prikazujemo:
„Prije podne jednog fauna“, 8′, Tomislav Gotovac, Kinoklub Zagreb, 1963..
„Poslije podne (puška)“, 14′, Lordan Zafranović, Kino klub Split, 1967.
„Dvorište“, 14′, Mihovil Pansini, 1963.
„Zovem se film“, 4′ Zdravko Mustać, Kino klub Split, 1987.
„Kuća lutaka“, 5′, Goran Škofić, 2001.
„Uterus“, 10′, Maria Prusina, U.M.A.S., 2004.
„Ana je otišla“, 2′, Davor Sanvicenti, Samostalni autor,1978. – 2009.
Prije podne jednog fauna
Dokumentarno-eksperimentalni film Prijepodne jednog fauna režirao je, napisao i montirao Tomislav Gotovac u Kinklubu Zagreb. Gotovčev film programiran je unaprijed. Plan se vidi u redukciji i poslije u repeticiji ili produžetku sadržaja. U trima sekvencama pozicija je kamere fiksna, a svaku sekvencu čini jedan kadar. Samo u prvom kadru ne rabe se zumovi. Ponavljanje sadržaja ili produljenje kadra upravo potiču zapažanje toga planiranog autorova koncepta. Tema rada postaje metodološka struktura. Tomislav Gotovac njime daje svoj prinos posebnom odvojku eksperimentalne kinematografije, strukturalnom filmu kojemu je konceptualni okvir dao Paul Adams Sitney.
Info: r. Tomislav Gotovac, 1963., 8′, Kinoklub Zagreb, dokumentarno-eskperimentalni
Poslije podne (puška)
Ljetno poslijepodne u gradskom dvorištu. Mladić, dječak i vrabac doživljavaju dramu, sila ljetne sijeste prisiljava ih na zločin bez razloga. Poslijepodne/Puška igranofilmska je vježba Lordana Zafranovića u kojoj propituje korijene podsvjesnoga zla. No to je zlo zapravo toliko uobičajeno, da je postalo svjesnim. Između svih Zafranovićevih minijatura, tj. kratkih filmova iz klubaške faze, ova je ponajviše »zafranovićevska«. Lica starica, grudi žena… muha na mrtvome vrapcu – poetika sasvim njegova. Jer, tko će u istoj sekvenci moći spojiti ono najuzvišenije i ono najprizemnije.
Info: r. Lordan Zafranović, 1967., 14′, Kino klub Split, igrani
Dvorište
Utjecajni rani filmski modernist i eksperimentalist, Pansini reducira izražajne postupke eksperimentirajući s fiksiranom kamerom. Iza svakog autorovog eksperimenta stoji, više ili manje vidljivo, neko filozofsko promišljanje, egzistencijalna upitanost, metafizičko stremljenje, jer duhovnost i misaonost kod Pansinija uvijek su išle zajedno.
Info: r. Mihovil Pansini, 1963., 14′, eksperimentalni
Zovem se film
U trodijelnom strukturalnom radu Zdravka Mustaća film kao artefakt i njegov autor kao vlastiti subjekt/objekt podjednako su “opstruirani” u pokušaju identifikacije/autoreprezentacije. Prekidanjem i fragmentiranjem dviju jednostavnih rečenica (“Zovem se Zdravko Mustać” i “Ovo je film”) što ih sam izgovara pred kamerom, Mustać se poistovjećuje s vlastitim medijem i prepoznaje u diskontinuiranosti vlastita iskaza.
Info: r. Zdravko Mustać, 1987., 4′, Kino klub Split, eksperimentalni
Kuća lutaka
Film Kuća lutaka obuhvaća četiri minute i četrdeset sekundi morbidne atmosfere i konstantnog nasilja nad lutkama. Lutke su nemoćne i izložene raznim vrstama mučenja. Pitanje je: tko ih muči? Gdje je mučitelj?
Info: r. Goran Škofić, 2001., 5′, eksperimentalni
Uterus
Film Uterus bavi se tjeskobom koju uzrokuje prolaznost, te prihvaćanjem te prolaznosti kao puta koji vodi prema samoj sebi. Maria Prusina za svoj je film na 13. DHF-u nagrađena Oktavijanom za najbolji eksperimentalni film, te nagradom glavnog žirija (Sanja Iveković, Karpo Godina, Dario Marković) za najboljeg debitanta. Ta prilično metafizička tema obrađena je upečatljivo i moćno, a vizualna besprijekornost filma zaslužna je za spomenute nagrade.
Info: r. Maria Prusina, 2004., 10′, U.M.A.S., eksperimentalni
Ana je otišla
Ovaj found footage nijemi rad rekonstrukcija je „potencijalne“ priče s kraja 70ih godina –izgubljene ljubavi u životu jednog mladog pjesnika. Stari pjesnik Rade Vojinović integrirao je svoju pjesmu „Ana je otišla“ u snimku, a glazbena interpretacija djelo je hrvatskog kompozitora Ivana Arnolda.
Info: r. Davor Sanvicenti, 1978. – 2009., 2′, samostalni autor, found footage – video poezija
Projekt Kratke slike posvećen je cjelogodišnjoj prezentaciji i promociji nezavisnog i inovativnog filma. Ne ograničavajući se vrstom, žanrom i stilom kroz 4 programske cjeline (Proširena slika, Izvan fokusa, Runda kratkog i Iz Kratke baze 25 FPS-a) prikazujemo suvremene naslove, ali se i osvrćemo na kompleksnu, raznoliku i utjecajnu filmsku povijest. Runda kratkog program je hrvatskih kratkometražnih filmova svih rodova i vrsta unutar kojeg povezujemo klasike hrvatske kratke forme, već estetski procijenjene u povijesti hrvatskog filma s recentnom produkcijom.
Ulaz na projekcije je besplatan.