Ulaz na projekciju je besplatan!
Cjelokupno umjetničko stvaralaštvo beatnika može se tumačiti kao potraga za slobodom u umjetničkom, pa i aktivističkom pravcu. O Beat pokretu može se razmišljati kao o kulturološkom i hedonističkom pokušaju slamanja granica i pravila u američkom društvu toga vremena. Beat pokret nastao je u Americi, na marginama „američkog sna“ i društva 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća. Pojedini teoretičari, povjesničari umjetnosti i književnosti jednim dijelom osporavaju umjetnički prinos pokreta. Drugi dio kritike i teorije doživljava beatnike kao revolutivne, autohtone umjetničke osobnosti, koje su u znatnoj mjeri pomaknule granice umjetničkog izraza i na originalan način predstavili svoje viđenje društva u cjelini kao i umjetnosti.
Članovi pokreta kao da su priželjkivali takvo ambivalentno tumačenje njihovih aktivnosti. Koristeći se obrascima društvenog neprihvaćanja, nevjerice i antagonizma, njihovi radovi opravdavaju stavove koji su od samih početaka bili usmjereni lomljenju društvenih i prije svega, umjetničkih konvencija. Zanimljiv je podatak da su inicijalni impulsi pokreta nastali na Sveučilištu Columbia, gdje su se susreli glavni protagonisti/intelektualci pokreta: Jack Kerouac, Allen Ginsberg, Lucien Carr, Hale Chase i lansirali svoje antikonvencionalne ideje. Nešto kasnije im se pridružuju pisac William S. Burroughs i Neal Cassady. Sam naziv „Beat„ ima višeznačna i slojevito tumačenje u engleskom jeziku – smislio je pisac poznat po izuzetnom romanu iz 1955. godine „On the Road„ ili „Na cesti„ Jacka Kerouaca.
Radi turbulentnog načina života, obožavanjem jazz-glazbe, korištenja opijata, seksualne „raskalašenosti“, raskidanja sa političkim važećim doktrinama i prakticiranja drugih religijskih i filozofskih pravaca, pripadnici pokreta odmiču se od tradicijskih vrijednosti, istražujući marginu i pridajući joj inherentni značaj u izgradnji američkog društva. Jack Kerouac – nećemo ovdje reći ovjenčan slavom, ali famom svakako – umire 1969. godine. Iza njega sve se u manje u društvenom prostoru pojavljuju ostali članovi pokreta. Pokret otpadnika i autsajdera koji su označili materijalizam ili preciznije kapitalistički neoliberalizam, kao srž svih problema, gasi se 60-ih godina. No, kao i nekim američkim reklamnim spotovima – to ipak nije sve – ostaju neki monumentalni čimbenici, umjetnici obilježeni pokretom, čija je uloga u ovom svijetu nezaobilazna, a to su još uvijek aktivni Bob Dylan, Tom Waits, Cindy Sherman, Carolee Schneemann, kao i do nedavno živući predstavnici: filmaš Jonas Mekas, slikari i filmaši: Joseph Cornell, Robert Frank, Jackson Pollock, glazbenici Charlie Parker, Miles Davis, skupine The Doors, REM i drugi, koji „rasuti teret“ pokreta nose i do današnjih dana. Beat pokret i njegove umjetničke posljedice – po nekim teoretičarima i znanstvenicima – nadilaze društvene konvencije i umjetnost toga vremena, stvarajući tako fundament za pokrete koji će slijediti (na pr. Fluxus, Neo Dada, Pop Art, Minimalizam i tako dalje).