Između vlaka i filma postoji poveznica od samog nastanka filmske umjetnosti 1895. godine, u kojoj su ključnu ulogu imali francuzi, braća Lumiere, Auguste i Louis. Njihov film „ Dolazak vlaka u stanicu La Ciotat “ obilježio je pravac kojim će se kretati mnogobrojni filmski redatelji koji će – ne samo u fotografsko-filmskom i dokumentarističkom istraživanju – vlak postaviti u središnje mjesto svoga filmskog izraza. Redatelji poput Yasujira Ozua, Jean-Luc Godarda, Jima Jarmuscha, Alfreda Hitchcocka, Bustera Keatona, vlaku pridaju značaj „ glavne filmske uloge “. Putovanje, kretanje, stajanje, usporavanje, ubrzavanje i prolaznost, samo su neki od filmskih pojmova i elemenata koji kombinaciju filma i vlaka, smatraju prirodno povezanom. I naši vodeći autori – a to se posebno odnosi na medijske eksperimentaliste, performere i likovnjake – poput Ivana Faktora, Ivana Ladislava Galete, Tomislava Gotovca, Dalibora Martinisa, također su imali neobičan i specifičan odnos s fenomenom vlaka.
Vlak i film: Medijska povezanost – Estetika brzine i prolaznosti
