Martinac je ipak uspio dokazati da je mediteranski krug respektabilna sastavnica hrvatske kinematografije, poput one poznatije i kulturalno priznatije „srednjoeuropske“. I ne samo to, jer, svoditi njegovo djelo na „mediteranstvo“ značilo bi napravit novu neoprostivu pogrešku prema možda najtvrdokornijem, „najdogmatskijem“ i najsubjektivnijem filmskom opusu s ovoga tla. Istina, Martinčev rodni Split, iz kojega je rijetko izbivao (uglavnom za studija u Zagrebu i Beogradu) nigdje nije toliko iscrpno portretirao. I nigdje, kao u njegovu objektivu, nije uspio pokazati sva svoja različita lica, sunčana i kišna, vedra i sjetna, dinamična i meditativna, prolazna i vječna… Istina je, međutim, i to da je Martinac mnogo manje riječi (ne i slika) potrošio na Split nego na film kao takav. Njega je prije svega zanimala tajna „pravoga“, „čistoga“ filma, a tek onda sve ono što može opslužiti ideju celuloidnog artefakta nezaražena banalnim „radostima“ naracije, a kojim će na kraju“neutralizirati“ tričavosti svakodnevice i zbilje.
– iz kataloga DVD izdanja: Martinac ili Vječnost montirana „u kvadrat“
Diana Nenadić
U suradnji: Hrvatski filmski savez / Kino klub Split