„Krađa dragulja„ (1959), r. Mladen Feman, scenografija : Vlado Kristl
„Šagrenska koža„ (1960), r. Vlado Kristl
„Don Kihot„ (1961), r. Vlado Kristl
Tri filma velikog filmskoga režisera, slikara, pjesnika pa i medijskog umjetnika označavaju početnu fazu njegovog umjetničkog rada. Sve od tada, a radi se o 50-im godinama prošloga stoljeća, njegov prosede karakterizira visoka kreativnost, inovativnost i eksperimentiranje poput ostalih umjetničkih avangardista. Indvidualac visoke političke svijesti, Enfent terrible ili persona non grata filmske animacije, nakon 1960-e godine Vlado Kristl (1923-2004) bit će politički izgnan iz Jugoslavije. Svoj prezir i animozitet naspram ovih prostora balkanskih politika, nastavit će se i u njegovim kasnijim godinama sticanja reputacije umjetnika europskog kalibra. Vlado Kristl je – između svojega ostaloga artističkog i pedagoškog rada – u velikoj mjeri utjecao i na autore Novog njemačkog filma poput R.W. Fassbindera, W.Herzoga, V. Schloendorfa M. von Trotta i drugih i za njih je – zaključujući po njihovim impresijama – postao inspirativna i mitska figura.
U suradnji: Zagreb film