Tri priče iz ljetnih noći s različitih strana svijeta. Daleke, a opet bliske u poetskom sudaranju sna i jave, ispreplitanju slojeva vremena i prostora, čudnovatih stvarnosti u kojima bivaju njihovi likovi. Iz tri ženska objektiva.
Christelle Lheureux: Bijela bolest / La maladie blanche, 42′, 2011, Francuska
Večernja zabava u izoliranom selu na Pirinejima. Otac i njegova petogodišnja kći Myrtille. Nekoliko tinejdžera, lovac, pastir, nekoliko krijesnica, žaba i mačaka. Noćni svijet gdje priče lutaka u sjeni, magičnoga zrca i prahistorijskih slika postaju isprepletene. U noći, prahistorijska životinja odvodi Myrtille u planine. Otac kreće u potragu za njom.
Na početku filma La Maladie blanche djeca izmišljaju price oko krijesa bacajući sjene imaginarnih životinja na vanjske zidove kuće. To je primitivna scena o infantilnosti umjetnosti i ljudske zajednice. Christelle Lheureux jedna je od te djece – projicira bajku na ekran obiteljske stvarnosti, ljetni festival koji posjećuje svake godine u Pirinejima. Ali ona ne nameće svoju priču, pušta je da se ispriča pred našim očima pomalo opčinjujući stvarnost. Kadar po kadar pretvara u nešto imaginarno: žabu, krijesnice, životinjske zvukove koji prožimaju pop-muziku u pozadini, divljega vepra o kojemu seljani pričaju prije no što ćemo ga vidjeti kako nonšalantno ulazi u kuću u kojoj Myrtille spava.
Christelle Lheureux francuska je umjetnica i režiserka. Studirala je suvremenu umjetnost, bavi se video instalacijama koje producira za razne umjetničke centre i festivale diljem Europe, Azije i Amerike. Snimila je nekoliko kratkih filmova koji su prikazani na raznim festivalima.Predaje film na HEAD-u u Ženevi te organizira radionice s Apichatpongom Weerasethakulom, Miguelom Gomesom, Albertom Serrom, Rayom Martin i drugima.
INFO: La Maladie blanche, r. Christelle Lheureux, 2011. Francuska, 42’, podnaslovi: engleski
Payal Kapadia: I što govori ljeto / And What is the Summer Saying, 23′, 2018, Indija
Ljeto ima svoje pjesme. Tihim šaptom traže svoj put kroz dubine džungle. Vrhovi stabala zanose se i tresu. Jednom je tigar vrebao selom. Ota sinu ne govori o ovome, dok ga čvrsto drži. U smirenim kadrovima koji obuhvaćaju ljepotu džungle, rast i duboki mir, slike se kreću između neposrednih i totalnih, između preljudskih i svijesti o bogovima koji će zaštititi selo. Raspored tih slika nalik je vještanju slika. Priče koje seljani pričaju režiserki prate sličan slijed. Jedna za drugom po asocijaciji, otvarajući tako seoski kozmos u kojem koegzistiraju staro i novo. Odjednom se pojavljuju šumska stvorenja, samo da bi u idućem trenutku nestala. Čudan dim isparava iz zemlje, poput sna iz nekad bilo ere. “Ljudi samo pjevaju kad su zaljubljeni u nekoga”, žena šapuće, dan je pri kraju. Na trenutak, film je okupan u boji.
Payal Kapadia rođena je u Mumbaiju, Indija (1986.). Režiserka je koja je prvo studirala ekonomiju i radila u oglašavanju, a 2012. krenula je sa studijem režije na Filmskom i televizijskom Institutu Indije u Puneu. Njeni kratki filmovi prikazani su na raznim festivalima, uključujući i Cinéfondation 2017 na festivalu u Cannesu.
INFO: And What is the Summer Saying, r. Payal Kapadia, 23′, 2018, Indija, podnaslovi: engleski
Jacqueline Lentzou: HIWA, 11′, 2017, Grčka
Jay se budi u sparno filipinsko jutro. Nemiran je jer je usnuo uznemirujući san: njegove su djevojčice bolesne i čekaju na operaciju. Ni on ni djevojčice ne znaju je li bolest stvarna, je li uopće ozbiljna, a možda je izazvana njegovom krivnjom. Sanja da je u Ateni, gradu u kojem nikada nije bio, gdje sunce slabašno sjaji i u koje može zuriti a da ne oslijepi. U Jayevoj Ateni mesna tržnica je gradska bolnica, a sunca nema dovoljno da bi omogućilo život. Gdje smo pogriješili, kako prihvatiti neuspjeh?
Jacqueline Lentzou je scenaristica i režiserka rođena 1989. u Ateni u Grčkoj. Diplomirala je na Londonskoj filmskoj školi 2013. Njen diplomski rad Thirteen Blue (2013.) prikazan je na mnogim međunarodnim festivalima te je nagrađen u Reykjaviku n IFF-u,dobio je i prvu nagradu na Athens Film & Video FF – Oscar Qualifying, CINEMED IFF, Sapporo SFF i dr. U 2014. snimila je Luz nakon što je osvojila scenarističku nagradu na Patmos IFF-u. U Sarajevu i na Berlinaleu proglašena je nadolazećim talentom, na Berlinaleu razvijan njen film Fox. U 2015. prikazan je na Locarnu i u Sarajevu, a te godine snima i Hiwu, nakon što je osvojila Athens Film Lab na Atenskom IFF-u. Nedavno je sudjelovala na MFI script 2 film radionici sa svojim dugometražnim filmom Selini66.
INFO: HIWA, Jacqueline Lentzou, 11′, 2017, Grčka, podnaslovi: engleski
Tri filma o noći gledamo 18. listopada u 19:30 sati u MM centru. Ulaz je besplatan.