Tišina ima mnoge boje i oblike, a njihovom istraživanju posvetio se Zvonimir Jurić u svoja dva tek naizgled različita kratkometražna igrana filma. U višestruko nagrađivanom Žutom mjesecu (2009.) redatelj minuciozno lovi trenutke tišine što su se poput malenih provalija smjestili u slučajni susret dviju susjeda. Svaka riječ njihova besprijekorno režiranoga dijaloga može značiti nešto drugo, a ispod bezazlenih čavrljanja skrivaju se naplavine tuge i očaja. U filmu Bijela (2013.) Jurić se i opet udružuje s glumicom Lanom Barić, no ovaj put tema nije susret usamljenika nego nemogućnost da se on ikada dogodi. Istražujući krajnje potencijale fiksiranoga dugoga kadra, redatelj istražuje mogućnost da se usamljenost reprezentira parametrima čiste slike uz znakovitu odsutnost dijaloga. S druge pak strane, Nebo ispod Osijeka (1996.), jedan od njegovih prvih radova, melankolični je film atmosfere o postratnom Osijeku. O snazi tišine u filmskom jeziku, kao i mogućnosti slike da prenese ono neizrecivo, nakon projekcije ovih triju filmova, filmska kritičarka Višnja Vukašinović razgovara s redateljem Zvonimirom Jurićem 19. 4. u 19:30 sati u MM centru. Ulaz je besplatan.
Žuti mjesec
Zvono na vratima najavljuje posjet. Lana, mlada trudnica, otvara vrata novoj susjedi Mariji. Njih dvije se upoznaju i nakon ugodnog razgovora uz kavu Marija namjerava otići, ali u tom trenutku Lana je moli da je ne ostavi samu.
Info: 2009., 17′, 34 mm, boja, igrani, kratkometražni, segment omnibusa Zagrebačke priče
Bijela
Djevojka gleda TV u sobi, a dva momka boje zidove u kuhinji. Onda zamijene prostorije. Dva momka boje sobu, a ona sjedi u kuhinji. Zatim jedu. Svi troje. Razgovaraju dok jedu. Momci odlaze. Završili su. Obojali su njezin stan. Ona ostane sama u stanu. Iziđe van iz stana. Potrči.
Info: 2013., 29′, DCP, boja, igrani, kratkometražni, drama
Nebo ispod Osijeka
Tamna priča o Osijeku viđena očima tridesetogodišnjaka u kojoj o svome doživljaju grada pričaju mladi Osječani.
Info: 1995., 25′, boja i crno bijeli, dokumentarni