Meksikanka Yulene Olaizola (1983.), uz nekoliko muških kolega (Nicolas Pereda, Pedro Gonzales-Rubio, Francisco Vargas) jedna je od najboljih meksičkih predstavnica sporoga filma / slow cinema. Nekonvencionalnom pričom o ovisnosti naslova Paraísos Artificiales (2011.) stekla je veliku pozornost festivalske javnosti. Dokumentaristički pristup, kontemplativnost, vrhunska fotografija i osebujno kadriranje, atmosferičnost i razvijanje stila prepunoga formalne i narativne snage, svrstavaju je na sam vrh popisa autora sporoga filma. Film gledamo 15. 3. u 19:30 u MM centru. Ulaz je besplatan.
Luisa ima 25 godina i bori se s ovisnosti o heroinu. Bježeći iz grada traži utočište u sve praznijem beach-resortu na bogatim brežuljcima uz more u Veracruzu, Meksiko. Stanovnici i razgovori su rijetki, ali Luisa pronalazi tiho društvo s 50-godišnjim lokalcem Salomonom, alkoholičarem i udovcem koji svoje dane provodi pušeći marihuanu.
Info: Paraísos Artificiales (2011.), r. Yulene Olaizola, Meksiko, 83′, drama
Nagrade i festivali: Međunarodni filmski festival u Rotterdamu 2011., Tribeca filmski festival 2011. (Nagrada za najbolju kameru), Transilvanija međunarodni filmski festival 2011., Göteborg filmski festival 2011.
Yulene Olaizola rođena je u Mexico Cityju 1983. Poznata je po nagrađivanom dokumentarcu Shakespeare and Victor Hugo’s intimacies iz 2008. U 2011. režirala je svoj prvi dugometražni film Paraísos Artificiales, premijerno prikazanom na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu te nagrađenom na Tribeca filmskom festivalu. Njen treći film Fogo premijerno je prikazan 2012. u Cannesu (film je rezultat njena rada tijekom rezidencijalnoga programa Fogo Island Arts Corporation u Newfoundlandu u Kanadi). S Rubenom Imazom režirala je Epitaph (2016.), premijerno prikazan na Tallinn Black Nights te predstavljen na FICUNAM-u u međunarodnoj konkurenciji.