Jedne noći grupa tvorničkih radnika shvati da njihov poslodavac krade svoje strojeve i sirovine. Odluče se organizirati i nadgledati opremu te spriječiti da proizvodnja bude prebačena drugdje. Radnici su, iz osvete, prisiljeni stajati besposleno uz svoje radne stanice dok traju pregovori o masovnom otpuštanju. Ogroman pritisak dovest će do nekoliko sukoba, dok se svijet oko njih ruši. Tvornica ničega u režiji Pedra Pinhe poziva nas na refleksiju o ulozi rada u vremenu kada ekonomska kriza postaje dominantan oblik upravljanja. Himna je obespravljenoj nemoći i žalostan mjuzikl. Tvornica ničega (A Fábrica de Nada) originalno je filmsko iskustvo koje poziva na razmišljanje i koje oslikava nedavnu društvenu i političku krizu u Portugalu. Evokativan je aktivistički film, razara granice između stvarnosti, fikcije i kazališta, sociologički je diskurs koji ide u smjeru uznemirujućega i provokativnoga kinematografskoga iskustva. Film je, između ostalih, osvojio nagradu FIPRESCI na festivalu u Cannesu. Gledamo ga 15. 2. u 19:30. Ulaz je besplatan.

Tvornica ničega priča je o razočaranju, nemoći i nemogućnosti promjene sistema, na svaki mogući način. Pedro Pinho postavlja ideološku tezu prema sindikalističkome svijetu kroz znanu dijalektiku; dijalektiku koju filmaš koristi kako bi izmjerio generacijski nostalgični zdrav razum o starim osvajačima prava koji polako ostaju bez daha. Film govori o nečem što ni jedan drugi canneski film nije spomenuo: o stvarnosti Europe koja vrišti za pojasom za spašavanje, ali ne zbog migracijskih ili problema rasizma, ksenofobije ili buržujske indiferencije; gdje je jedini izlaz je odricanje od svijeta u kojem živimo, boreći se s ishodima ovoga ekonomskoga sistema: ničega.

Info: r. Pedro Pinho, Portugal, 2017., 176′, portugalski s engleskim i hrvatskim podnaslovima

Pedro Pinho studirao je u Školi za film i kazalište u Lisabonu te na ENS – Louis Lumière u Parizu. Diplomski studij režije i scenarija završio je u London Film School 2006. S Fredericom Lobom korežira dokumentarac Bab Sebta u 2008. (nagrada Marseille Esperance na FidMarseilleu, u glavnoj konkurenciji DocLisboa i ForumDoc u Brazilu te na listi deset najboljih filmova časopisa Film Comment). S petero drugih filmaša osnova filmsku kuću Terratreme 2009., a ona postaje glavna pri produciranju i promoviranju novih režisera/ki portugalske panorame. The End of the World (2013.) njegov je prvi srednjometražni rad, premijerno prikazan na 63º Berlinale, IndieLisboa, Festival do Rio. Dobio je nekoliko nagrada na portugalskim festivalima te nominaciju za portugalski Zlatni globus za najbolji film. S Luisom Homem korežirao je dokumentarac As Cidades e As Trocas (2014.); premijerno prikazan na FidMarseille, DocLisboa i The Art of the Real Today. Režira, piše i producira, te surađuje s drugim filmašima/cama (Jorge Silva Melo, Filipa Reis and João Miller Guerra, João Salaviza, Leonor Noivo…). Tvornica ničega njegov je prvi dugometražni film.