U sklopu 15. Human Rights Film Festivala 7. 12. u 20 sati gledamo film Vremenske bombe Sergeja Gorana Pristaša.

Trodijelni film Vremenske bombe sniman je na trima lokacijama u Hrvatskoj na kojima postoji snažna veza ili tendencija uvezivanja industrijske arhitekture, propale proizvodnje i institucionalizacije suvremenih umjetničkih praksi. BADco. je, s nekoliko pozvanih umjetnika (Slaven Tolj, Nataša Antulov,  Platforma 9.81, itd.) naselio te prostore tijekom 24 sata i u njemu izvodio i snimao elemente svojih predstava, organizirao projekcije filmova, diskusije i rad sa filmskim statistima, specifičnim filmskim radništvom u vremenskoj strukturi osam sati rada, osam sati nadogradnje, osam sati odmora.

Prva lokacija na kojoj se snimalo je riječka tvornica Benčić koja bi uskoro trebala postati novim Muzejem moderne i suvremene umjetnosti. Druga lokacija je zagrebački Centar za nezavisnu kulturu i mlade Pogon – Jedinstvo koji je također bivša tvornica, a danas mjesto na kojem se razvija budući socio-kulturni centar. Treća lokacija je nikad dovršeni Dom mladih u Splitu.

Instalacija nastaje kroz (i reflektira) hibridnu formu filmskog seta kao izvedbe te proizvodi dvoznačnu ulogu filmskih statista kao radnika na filmu i plaćenih gledatelja izvedbe.

  1. dio: Izlazak radnika u tvornicu

Film tematizira činjenicu da se transformacija rada, napuštanje tvornice i izlazak rada u grad događaju već na prvoj lokaciji snimanja filma – ispred tvornice Lumiere. Problemski, film se temelji na rekonstrukciji snimanja prvog filma ikad snimljenog koji se u svoja tri pokušaja/verzije mijenjao organiziranjem radnika da izađu iz tvornice u trajanju prve filmske vrpce – 50 sekundi. U napuštenim tvornicama sedam izvođača igra bujicu radnika, ali isprobavaju i druge društvene koreografije na ulazu u tvornicu: štrajk, proboj itd. Ti prizori bit su suprotstavljeni prizorima rada na postavljanju predstave od strane kazališnih radnika u tvornici te identičnim prizorima izlazaka izvedenih od strane filmskog radništva – angažiranih statista. U filmu je korišten i script za nikad snimljeni film Tomislava Gotovca Osmosatno radno vrijeme.

  1. dio: Theorikon[1]

Drugi film u seriji posvećen je dijalogu o novim institucionalnim modelima i problemima institucionalizacije suvremene umjetničke prakse snimljenim u tvorničkim prostorima. U sve diskusije, pored kulturnih djelatnika, uključeni su i filmski statisti s kojima su snimani inscenirani prizori participativne umjetnosti. Za potrebe snimanja angažirano je 60 plaćenih statista čiji status je bio dvojak, s jedne strane bili su plaćeni radnici za rad na filmu, s druge strane gledatelji kulturnog događaja. Na taj način se otvara prostor za tematizaciju i njihovog statusa “plaćenog” gledatelja. Okvir filma drže probe rekonstrukcije situacije prekida rada u tvornici tekstila koji je “izazvala”  umjetnica Ana Hušman unošenjem kamere u prostor rada.

  1. dio: Sonata snova

Treći dio referira na nekoliko povijesnih umjetničkih projekata koji su inspirirali Trilogiju o radu  BADco.: La ricotta P.P. Pasolinija, Radovi s hranom M. Stilinovića, Arme Leute V. Kristla, Izlazak radnika iz tvornice H. Farockija, Tvornica ekscentrizma (FEKS), U.F.O. Juliusa Kollera i Sonata snova Vladimira Meljnikova. Dok je besanost nekad karakterizirala prije svega boemski način života umjetnika, stalna urgencija rada i konzumacije danas proždire vrijeme spavanja i prosječno vrijeme spavanja urbanog čovjeka skratilo se s deset na šest sati. I u ovom dijelu angažirani su statisti koji su svoj rad ostvarivali kroz situacije odmaranja i spavanja i rekonstrukciju masovnih prizora iz filma Vlade Kristla Arme Leute u kojima masa revolucionara leži po gradskim ulicama i trgovima, ponekad mrtvi, ponekad budni.

27. Goran Sergej Pristaš - Vremenske bombe (e) 2

Instalaciju su koproducirali BADco., Kava Film, WHW, Platforma 9.81 i Drugo more.

[1]    Theorikon je antički naziv za posebni novac kojim je atenska država subvencionirala svoje građane za kupnju ulaznica za kazališne predstave, festivale i obrede

Vremenske bombe, r. Goran Sergej Pristaš/BADco., 2017, Hrvatska, 51′, žanr: dokumentarni, eksperimentalni

fotografija: Dinko Rupčić / montaža: Jelena Modrić / produkcija: BADco., Kava Film, WHW, Platforma 9.81 i Drugo more / format: HD / titlovi: engleski