Nuklearna je obitelj bila i ostala jezgra našega društva i primarni poligon pripreme za stupanje u svekolike socijalne interakcije. Filmovi okupljeni ovim programom pitaju: Koliko je radioaktivna naša obiteljska jezgra i što se nalazi s druge strane dictuma obiteljskoga kohabitiranja, koje je rijetko stvar osobnoga izbora, a češće pitanje sile, pa jabuke padaju ravno ispod stabla s kojega su izrasle.
Zadatost obiteljske dinamike lako i često isklizava u prostore klaustrofobije, manipulacije i pasivne agresije kojima uključeni igrači učvršćuju pozicije koje su im dodijeljene i potvrđuju svoj obiteljski identitet, koliko god ono bio patološki postavljen. U remek-djelu Od 3 do 22 Kreše Golika, prvoga domaćega redatelja čiji je opus bio izrazito fokusiran na obiteljske anomalije i malograđansko licemjerje, razotkriva se radioaktivan utjecaj patrijarhata na život mlade žene, dok u novijem dokumentarnom klasiku Dvoboj Zrinke Matijević, opservacijskom metodom ulazimo u prostor manipulacije i ucjene koji karakterizira odnos roditelj-dijete. Program zaokružuju dva kratka filma Hane Jušić, autorice koja neumoljivo secira patološke dimenzije obiteljskoga čopora, s naglaskom na iščašenoj seksualnoj dinamici zatvorenika iz nuklearne tradicijske ćelije. O ovim i drugim temama, nakon projekcije uživo, 30. 11. u 19:30, razgovaramo s Hanom Jušić.
Od 3 do 22
Dok. film koji prati radni dan udane, 22-godišnje tekstilne radnice i majke jednogodišnjeg dječaka Smilje Glavaš iz Dubrave, istočnog predgrađa Zagreba, koja stanuje u 9. sponičkom odvojku bb. Film počinje detaljem formulara na kojem su ispisani protagonističini podaci, a naslov označava vrijeme njezina svakodnevnog ustajanja i lijeganja. Golik vrlo promišljeno i precizno prati sve faze njezina radnog dana: od ustajanja, pripremanja doručka djetetu, suprugu i sebi, odlaska na tržnicu prije posla, rada u tekstilnoj tvornici »Pobjeda«, povratka s posla, poslijepodnevnih obavljanja kućnih poslova do lijeganja.
Film je nagrađen u Oberhausenu nagradom međunarodne udruge kritičara.
Info: Od 3 do 22, r. Krešo Golik, 1966. 14 min
Dvoboj
Studentski dokumentarni rad Dvoboj priča o borbi majke i djeteta koje ne želi jesti.
Film je osvojio nagrade na važnim studentskim festivalima (München i Tel Aviv), dobio je i nagradu Jelena Rajković te Oktavijana i Grand prix Dana hrvatskog filma.
Info: Dvoboj, Zrinka Matijević, 1998., 12 min
Danijel
Danijel i njegova majka žive zajedno u trošnom stanu. Danijel provodi dane sjedeći u svojoj fotelji i čitajući stripove. Jednog dana, nakon što je na TV-u gledala emisiju o čistoći, Danijelova majka odluči pospremiti stan i okupati sina. Iscrpljena, žena pada u san, a Danijel bježi od kuće. Završava na peronu, no umjesto da se ukrca na vlak, samo stoji i promatra vlakove kako prolaze. Tamo će ga na kraju pronaći njegova majka i vratiti ga kući.
Film je nagrađen na Zagreb filmskom festivalu 2009., na 41. Reviji hrvatskog i filmskog videostvaralaštva u Splitu 2009., FRKA 2009., na Svjetskom festivalu neprofesijskog filma UNICA 2009., na Festivalu studentskog filma Early Bird u Sofiji 2009., na 21. Filmskom festivalu Alpe Adria Cinema u Trstu 2010., na 19. Danima hrvatskoga filma 2010. te na Međunarodnom festivalu studentskog filma u Tel Avivu 2010.
Info: Danijel, r. Hana Jušić, 2009., 11 min
Da je kuća dobra i vuk bi je imao
Sandra je pretjerano osjetljiva djevojka koja ponekad ne može razlučiti stvarnost od svojih neobičnih fantazija. Na rođendanskoj proslavi svoga muža prisiljena je provesti dan s njegovom obitelji, koja je ne prihvaća. Pod njihovim okrutnim povećalom Sandra postupno gubi doticaj sa stvarnošću.
Film je nagrađen na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu 2015., na Danima hrvatskog filma 2015., na Festivalu mediteranskog filma u Splitu 2015., na festivalu IndieLisboa 2015, Pulskom filmskom festivalu 2015., Pančevo filmskom festivalu 2015., Festivalu kratkih Kraken 2015., Festivalu autorskog filma 2015., na Festivalu kratkometražnog filma u Londonu 2016. te na Međunarodnom filmskom festivalu Crossing Europe 2016.
Info: Da je kuća dobra i vuk bi je imao, r. Hana Jušić, 2015., 25 min