Tri filma o užicima i ženskoj zabavi. Erotski i avanturistički raspoložene, one kreću put hotelskih soba, apartmana zimovališta, diskoteka i taksija, u Kopenhagen, Francuske Alpe i Beč. Sebično žensko je zadovoljstvo, na ekranu i u smiješku nas promatračica. Gledateljice i filmašice, ovo je za nas.
Friedl vom Gröller poznata je po kratkim, crno-bijelim 16 mm filmovima, uglavnom bez zvuka. U trominutnim vinjetama psihoanalitičkom pogledu kamere podvrgava članove obitelji, slučajne prolaznike, ljubavnike i poznanike. 2016. u Galeriji SC predstavljena je izložba FK – Friedl Kubelka One Is Not Enough, dok smo u MM centru prikazali 20 filmova koje je predstavila sama autorica. 23. 11. u sklopu Kratkih slika gledamo Trešnje (Kirschenzeit) iz 2013. Istoga dana na programu je film Snježni kanon (Snow Canon) Mati Diop, publici najpoznatija po glavnoj ulozi u filmu 35 čašica ruma (35 Shots of Rum) Claire Denis. Kao autorica, Diop portretira zamišljene prostore. Njezini likovi, fikcionalni i poludokumentarni, žude za lokalitetima izvan njihova dosega, ili ponekad, kao u transu, magnetski plutaju prema njima. Snježni kanon priča je o sazrijevanju inspirirana stvarnim događajima iz redateljičina života i elementima iz Stendhalove kratke priče Vanina Vanini. Za kraj, pratimo i film Mi biramo mliječnu stazu (2015.) o životu razuzdane mladeži u svijetu u kojemu je sve umjetno, osim prijateljstava.
Trešnje
Trešnje je salonski komad u crno-bijeloj iz serije o starenju filmske autorice Friedl vom Gröller. Monsieur i Madame su veseli, ali ne više tako mladi par. On nosi polo majicu a ona je u ljetnoj haljini s uzorkom. On je grli svojom rukom, trešnja je pojedena. Kamera se okreće stolu. Kratak prolog kao u porno filmu.
Filmašica kruži oko para, a glavna nit filma je ljubavna veza.
„Ovog popodneva stigla sam u uniformi sluškinje, noseći svoj šeširić i pregaču, usku suknju, čvrsto svezane kose – zbog jednog pramena koji nije htio ostati na mjestu. Stan je uređen obično – mala fotelja, polica za knjige, vaze, svijeće, divan stol. Pripremila sam zdjelu trešanja, bokal vode, polegla korzet i kožne gaćice za Madame i Monsieura.“ Ovako bi to mlada sluškinja Josephine ispričala.
Info: Friedl vom Gröller: Trešnje / Kirschenzeit, 3′, 2011., Austrija
Friedl vom Gröller rođena je 1946. u Londonu. Djetinjstvo je provela u Beču i Berlinu. Od 1965. do 1969. studirala je fotografiju na Grafičkom fakultetu. Prve filmove stvara 1968. Godine 1971. dobiva diplomu i komercijalni fotografski atelje. Godine 1990. utemeljuje Školu za umjetničku fotografiju u Beču, čija je ravnateljica do 2010. godine. Nacionalnu nagradu za fotografiju dobiva 2005., a 2006. osniva i kao ravnateljica do 2013. vodi Školu za nezavisni film u Beču – Schule Friedl Kubelka.
Poznata je po kratkim, crno-bijelim 16 mm filmovima, uglavnom bez zvuka. U trominutnim vinjetama podvrgava psihoanalitičkom pogledu kamere članove obitelji, slučajne prolaznike, ljubavnike i poznanike. Provocirajući granice između dokumentarnog i insceniranog, neugodnog i tabuiziranog, dirljivog i duhovitog, Kubelka gradi svoj redateljski postupak portretnih filmova. Njima se vratila nakon četiri desetljeća sustezanja od filma, dijeleći životno partnerstvo s bardom svjetske filmske avangarde. Profesijom fotografkinja, godinama radeći za »industriju ljepote«, iscrpljuje teme starenja, kompleksnog odnosa kćeri i majke, fizičke i psihičke boli, tijela i erotike. Njezine filmove otkrivali smo postupno, kao i cijela filmska zajednica, upoznavši se s njima na prvim izdanjima 25 FPS festivala.
Projekcije/izložbe (selekcija): Centar Pompidou, Pariz; Frankfurter Kunstverein; Generali Foundation, Beč; Anthology Film Archives, New York; documenta 12, Kassel; Österreichisches Filmmmuseum, Beč; Međunarodni filmski festival u Torontu; Međunarodni filmski festival u Hong Kongu; Berlin Biennale; Diagonale, Graz; Viennale, Beč; Lentos, Linz; Media-City, Windsor; HGB-Leipzig; Mumok Beč.
Snježni kanon
Francuske Alpe, veljača 2011. Vanina voli čuti kad parket kolibe škripi pod njenim bosim stopalima. Vanina voli nanositi na sebe kremu za sunčanje ispred kamenoga kamina. Vanina voli i zlaćano krzno svoga zeca Soucija. Vanina voli njuškati kožnu bijelu sofu. Vanina voli provoditi sate kontemplirajući zagušljivi sjaj očiju žena pod velom na razglednicama iz njene kolekcije. Vanina voli chatati s Eloïse. Ono što Vanina voli, iznad svega, njena je američka babysitterica Mary Jane….
Info: Mati Diop: Snow Canon, 33′, 2011, Francuska
Mati Diop rođena je 22. lipnja 1982, a živi i radi u Parizu kao redateljica i glumica. Studirala je na Le Fresnoyju (Nacionalni studio za suvremenu umjetnost) i le Pavillionu (umjetnička rezidencija Palais de Tokyja) te je režirala četiri kratka filma: Sinoć (Last night, 2004.), Veliki u Vijetnamu (Big in Vietnam, 2012., sudjelovao u programu Rotterdamskog filmskog festivala), Snježni kanon (Snow canon, 2011., sudjelovao na filmskom festivalu u Veneciji), Atlantiques (2009., nagrađen Tigrom za kratki film na Roterdamskom filmskom festivalu te dio programa mnogih međunarodnih festivala, npr. Njujorški filmski festival, Toronto, IndieLisboa…). 2013. predstavila je A Thousand Suns, posvetu filmašu Djibrilu Diopu Mambétyju, svome ujaku.
Radi i kao glumica. Glumila je u filmu 35 čašica ruma (2009.) Claire Denis te je radila na filmovima Fort Buchanan, L For Leisure i Simon Killer. Režirala je i nekoliko videa: Ile Artificiel – Expedition, dio programa na festivalu Cinema du Réel te na grupnim izložbama u le Pavillionu, centru Louis Vuitton, Kulturalnom centru Delhija, kao i na The Partyju, unutar grupne izložbe u Palais de Tokyo.
Mi biramo Mliječnu stazu
Vješta oka i otvorena duha, fotografkinja i filmašica Eva Marie Rødbro izlaže intiman i jedinstven pogled na život suvremene mladeži, od domicilne Danske do američkoga juga. Njeni nas filmovi podsjećaju na žar, neugodna i često bolna iskustva pubertetskoga života dok uživamo u slatkim, kontemplativnim trenucima koji su često zaboravljeni.
Antropološki uvid u misteriozno pleme mladih djevojaka na planeti zvanoj Zemlja. „Nešto između svjetlucavoga hip-hop videa, društveno-realističke znanstvene fantastike i dokumentarne verzije Spring Breakersa, čija nas surealna šokovitost iz gledatelja/ica pretvara u sudionike/ice svijeta u kojemu je sve umjetno – osim prijateljstava“.
Info: Os der valgte Mælkevejen, 28 min, r. Eva Marie Rødbro, Danska, 2015.
Festivali i nagrade: Međunarodni filmski festival u Rotterdamu 2016., Međunarodni filmski festival Odense 2016., Underground filmski festival u Winnipegu 2016., Ann Arbour filmski festival 2016., nagrada George Manupelli Founder’s Spirit, Traverse City filmski festival 2016., i dr.
Eva Marie Rødbro (1980.) danska je fotografkinja i redateljica koja živi i radi u Kopenhagenu. Diplomirala je na Nacionalnoj danskoj filmskoj školi 2015. te na Gerrit Retveld akademiji 2008. Izlagala je te je sudjelovala na mnogim međunarodnim događanjima i festivalima uključujući: FOAM, W139, NL fotomuseum, Berlinski dokumentarni forum, Charlottenborg Kuhsthal, CPH:DOX i Ann Arbor filmskom festivalu. Dokumentirala je život razuzdanih tinejdžera/ica na Grenlandu i u Americi u svojim nagrađivanim kratkim filmovima Jebi se, poljubi me 2008., Dodirnula sam joj noge 2010., Kriger 2013., Dan Mark 2014., Mi biramo Mliječnu stazu 2015.