Dokumentarac Američki san (American Dream, 1990.) Barbare Kopple govori o posljedicama vođenja dobre borbe. Film je nagrađen Oscarom 1991., a pratimo štrajk radnika u tvornici mesa Hormel plant u Austinu, Minnesota te organiziranje radnika za vrijeme Reaganove administracije. No, dokumentarac nas svojim istraživanjem vodi dublje, do pitanja pravednosti i principa, i temeljnih pretpostavki o američkom životu. Jedan je od rijetkih novinarskih dokumenata koji kroz pričanje tragičnih pojedinosti individualne borbe uspijevaju obuhvatiti i definirati sav rat. Američki san na rasporedu je 9. 11. u 19:30.
Američki san (1991.) nagrade: Oscar za najbolji dokumentarni film 1991., Zlatni orao za najbolji dokumentarni film 1991. (CINE), Nagrada udruženja američkih redatelja (1992.), Međunarodna udruga za dokumentarni film (1991.), Nagrada filmskih kritičara Los Angelesa (1991.), Nacionalno društvo filmskih kritičara SAD-a (1993.), Njujorški filmski kritičari (1992.), Filmski festival Sundance (1991.) Velika nagrada žirija, za režiju te nagrada publike, Međunarodni festival dokumentarnih filmova Yamagata (1991.).
Info: r. Barbara Kopple, trajanje: 98 min
Barbara Kopple (1946), američka je redateljica najpoznatija po dokumentarnim filmovima socijalne, radničke i aktivističke tematike, od kojih se posebice ističu: Shut up and Sing (2006.) o bendu Dixie Chicks i njihovoj osobnoj i kreativnoj reakciji na politički pad koji su doživjele nakon kritiziranja predsjednika Busha i rata u Iraku, My Generation (2000.) istražuje nasljeđe Woodstocka i generaciju X, u Wild Man Blues (1997.) prati europsku turneju Woodyja Allena i njegova jazz benda, Bearing Witness (2005.) govori o ženskim ratnim izvjestiteljicama. Dvostruka je dobitnica Oscara, njezini Okrug Harlan USA (1976.) i Američki san (1991.) osvojili su zlatne kipiće u kategoriji najboljega dokumentarnoga filma, a ujedno su i njezini najpoznatiji filmovi. Režirala je i nekoliko epizoda kultne serije Homicide: Life on the Street (1997. do 1999.) te epizodu serije Oz (1999.). Posljednjih nekoliko godina pažnju je privukla TV dokumentarcima Killing the Colorado (2016.), Shelter (2015.) te dokumentarcem Miss Sharon Jones! (2015.) za koji je na Sarasota filmskom festivalu 2016., primila nagradu publike za najbolji dokumentarac.
Deset je godina bila članica upravnoga odbora Američkoga filmskoga instituta, savjetnička je članica odbora pri Američkom sveučilišnom centru za društvene medije. Članica je Američke filmske akademije, Unije američkih redatelja, Britanske akademije filmske i televizijske umjetnosti, Počasnoga odbora žena na filmu i televiziji New Yorka, Akademije televizijskih umjetnosti i znanosti. Aktivno pomaže brojnim organizacijama koje se bave društvenim pitanjima te podupire nezavisne filmaše.
Dobitnica je niza nagrada za svoje dokumentarne filmove: Human Rights Watch, Nagrada filmskih kritičara Los Angelesa, Nagrada Nacionalnog društva filmskih kritičara, Nagrade SilverDocs/Charles Guggenheim, Nagrada njujorških filmašica i televizijska muza, Nagrada za životno djelo Doc NYC, Nagradu za nezavisni film i video Maya Deren, Nagrada Maverick filmskog festivala Woodstock, Nagrada vošingtonskih filmašica i videoumjetnica, Nagradu projekta EPIC Bijele kuće, Nagrada za karijerno dostignuće Međunarodnoga dokumentarnoga udruženja, Nagrada kontinuiteta vizije filmskoga udruženja San Francisco, Veliku nagrada žirija za dokumentarac na Sundance festivalu te nagrada publike i nagrada za režiju, Nagrada publike za najbolji dokumentarac na Sarasota filmskom festivalu…