//10. 12. 2016., 19h//

Trosatni film o ljudima koji objeduju. U dugim kadrovima. U samo trinaest kadrova, svaki kadar za jedan mjesec. Oni nešto stariji (možda čak s nostalgijom) prisjetit će se vremena kada večera nije bila samo jelo. Nije bila čak niti primarno, a kamoli isključivo vezana uz jelo. Bio je to trenutak kada bi obitelj sjela zajedno, kada bi razgovarala o tome kako je prošao dan, što se novoga dogodilo a što nas staroga još uvijek muči. Nije to bila večera. Bilo je to društveno okupljanje. Mnogo više razmjena misli i osjećaja nego stvarni proces konzumacije hrane.

Film ima, dakle, jednostavnu ali vrlo efektnu strukturu. Svaki obrok u određenom mjesecu prikazan je u jednom dugom kadru. Iako… u nekim se slučajevima snimatelj  Zhengfan Yang koristi srednje dugim kadrovima, djelomično uokvirujući unutrašnjost kuće, čime se igra odsutnošću i prisutnošću, dolascima i odlascima.

Na neki način, Još jedna godina produžetak je Liu Jiayinova Oxhide II, koji se čitav fokusira na izradu knedli. Ovdje nema kuhanja, samo zajedničko jelo. Kuhinja postoji samo u offu. U zvuku filma, ali ne dalje od toga. Apsolutno invazivna prisutnost televizije koja nikada nije isključena (kao i u Wang Bingovim Ocu i sinovima) pridodaje se ionako klaustrofobičnim prostorijama u kojima se odvija većina obroka.

U siječnju, otac dolazi kući, a majka se žali na punicu. U veljači, punica je imala moždani udar. U ožujku se majka preselila s dvoje najmlađe djece do puničine kuće da se brine o njoj. I tako dalje. Svaki mjesec, svaki obrok priča novi dio priče koji morate spojiti na temelju dijaloga koje morate pamtiti. Shengze Zhu traži aktivnog i koncentriranog gledatelja.

A ako gledate aktivno i koncentrirano, onda nužno primjećujete i struje ispod površinske priče. Još jedna godina slika je obitelji pod pritiskom. Nije to slika sreće, prožeta je trzavicama, argumentima, ljutnjom i nestrpljenjem. Nitko se ne čini jako sretnim. Novac je rijedak, iako bi bilo nepravedno obitelj proglasiti siromašnom. Najstarija kći želi nove cipele. Onda ona želi nove čarape. I novi štapići za jelo su također potrebni. Tu je gotovo konstantno: “Želim…”, ali promjene su spore i na mikro razini.

Složena je to slika jednog turbulentnog društva, fascinantan uvid u život radničke klase u suvremenoj Kini i trosatni dragulj koji se mora pogledati.

Info: originalni naslov: You yi nian, režija: Shengze Zhu, 2016., Kina, 181’, scenarij: Shengze Zhu, fotografija: Zhengfan Yang, montaža: Shengze Zhu, zvuk: Dejian Ou, produkcija: Burn the Film, web: http://burnthefilm.org/film/, format: DCP, titlovi: hrvatski, engleski

Nagrade: Grand Prix, Visions du Réel 2016.; Velika nagrada, Montreal Documentary Festival – RIDM 2016; službena selekcija Open City Documentary Film Festival, London 2016; službena selekcija Lima Independiente Film Festival 2016.

 

Film je dio programa Human Rights Film Festivala.

Ulaz je besplatan.