//24. 11. 2016., 19:30//
Kuhle Wampe politički je film, ali istovremeno pruža spektar zanimljivih formalističkih inovacija kojima bi se mogao okvalificirati i kao umjetnički film. Često ga se svrstava u filmove propagande koji promoviraju solidarnost unutar radničke klase. Film je zabranjen 1932. pod optužbom da obezvrjeđuje predsjednika, pravni sustav i vjeru, ali zahvaljujući protestima zabranu je zamijenila izrezana verzija filma. Film je ostao nedostupan godinama nakon Drugog svjetskog rata.
Kuhle Wampe smješten je u Berlin ranih 1930ih. Film počinje montažom novinskih naslovnica, opisujući stalan rast broja nezaposlenih. Slijede scene mlade žene u potrazi za poslom u gradu i obitelji koja raspravlja o dugovanoj neplaćenoj najamnini. Mladi muškarac, brat protagonistice Anni, skida ručni sat i u očaju se baca s prozora. Nedugo zatim njihova je obitelj deložirana iz stana. Ostavši bez doma, obitelj se useli u vrtnu koloniju vrste pod nazivom “Kuhle Wampe.”
Kćer Anni, jedini član obitelji koji još ima posao, ostaje trudna i zaručuje se s Fritzom, koji iste večeri objašnjava kako se njihov brak od njega očekivao s obzirom da njezinu trudnoću. Anni ostavlja Fritza i seli u stan svoje prijateljice Gerde. Kasnije će na radničkom sportskom događaju ponovo susresti Fritza koji je nedavno izgubio posao, i njih će se dvoje ponovno ujediniti.
Vrhunac filma prikazuje njihov povratak kući vlakom (scena koju je sam Brecht osobno napisao). Anni, Fritz i nekoliko radnika sa srednjom klasom i bogatim muškarcima i ženama raspravljaju o situaciji svjetske financijske krize. Jedan od radnika govori kako dobrostojeći neće promijeniti svijet ni u kojem slučaju, na što jedan od imućnijih upitno odgovara: „Tko, onda, može promijeniti svijet?“ Gerda odgovara: „Oni kojima se svijet ne sviđa.“
Film završava pjevanjem Pjesme solidarnosti, čije je stihove napisao Brecht, a uglazbio Hanns Eisler.
Info: r. Slatan Dudow, Weimarska Republika, 1932., 1’20”, njemački jezik s hrvatskim podnaslovima
Slatan Theodor Dudow bugarski je filmski redatelj i scenarist koji je za vrijeme Weimarske Republike i Istočne Njemačke napravio brojne filmove. U Berlin je emigrirao 1922. kako bi postao arhitekt, od čega je odustao kako bi studirao dramu. Za Fritza Langa radio je kao asistent redatelja na filmu Metropolis, a u Moskvi je, tijekom posjeta Sovjetskoj Uniji 1929., upoznao Vladimira Mayakovskog, Sergeia Eisensteina i Bertolta Brechta. Nakon povratka iz SSSR-a režirat će Brechtovu dramu Die Massnahme, i započeti svoju karijeru kao filmski redatelj. Njegov prvi dugometražni film Kuhle Wampe – Kome pripada svijet kolaboracija je s Brechtom (koji je priredio scenarij i pružio financijsku podršku), Hannsom Eislerom, i Ernstom Ottwaltom. Film je smatran politički subverzivnim i zbog toga bio zabranjivan.